Predstavljamo nekretnine: Vila Pascolo u Banjoj Luci

Vila Emericha Pascola u Banjaluci se nalazi u sklopu zelene površine u centralnom dijelu grada na uglu Grčke ulice broj 38 i Aleje Jovana Dučića. Na sjevernoj strani se nalazi dio grada poznat pod nazivom Nova Varoš, a istočno, na udaljenosti od 370 metara, se nalaze Banski dvori. Porodica Pascolo (na talijanskom originalno Pascquolo) je ugledna banjalučka porodica porijeklom iz Italije. Italijani su u Banjaluku uglavnom došli iz njihove kolonije u Mahovljanima, iz Stivora kod Prnjavora ili iz okolice Lipika.

Razvoj Grčke ulice u Banjaluci, moguće je vezati za austrougarski period, kada je kao značajna transferzala povezivala istočne i zapadne dijelove grada. Austrougarska vlast intenzivno razvija centralno područje Banjaluke, kao i sjevernu zonu u neposrednom kontaktu zvanu Varoš. Nadogradnjom hotela “Bosna” i njegovim pretvaranjem u prvi reprezentativni hotel evropskog tipa iz 1895. godine i nakon probijanja Carskog druma, te njegovog spajanja sa Grčkom ulicom, cjelokupno područje dobija posebno mjesto u urbanoj strukturi Banjaluke. Uvođenjem kraka pruge i izgradnjom željezničke stanice u samoj ulici, intenzitet razvoja područja je dodatno pojačan. U blizini Grčke ulice, od ranije se nalazilo staro katoličko groblje sa kapelom, ucrtano na geodetskim kartama iz 1874. i 1884. godine, a uz samo groblje građeni su individualni stambeni objekti sa vrtovima, tipični za austrougarski period. Usljed porasta broja žitelja, javila se i potreba za izgradnjom osnovne škole, koja je izgrađena u Grčkoj ulici 1912. godine.

U periodu između dva svjetska rata nastavljena je praksa izgradnje stambenih objekata u Grčkoj ulici. Na uglu te ulice i Aleje Jovana Dučića, izgrađena su dva velika stambena objekta čiji su investitori bili članovi porodice Paskolo. Tridesetih godina XX vijeka, na jednom uglu Grčke ulice građen je objekat za Žorža Paskola, a projekat i izvedba su prepušteni banjalučkom arhitekti Suljagi Salihagiću, koji je stvarao u duhu moderne, dok je vila Emericha Pascola  projektovana na suprotnom uglu, na slobodnom prostoru koji je pretvoren u raskošan vrt. Projektant vile Emerika Paskola nije poznat, ali objekat spada u red luksuznih individualnih stambenih objekata sa vrtom građenih u periodu između dva svjetska rata u Banjaluci, zajedno sa objektima veterinara Ignacija Lasla i dr. Branka Popovića iz 1925. godine, Mihajla Plančaka iz 1932-33. godine, po projektu Suljage Salihagića. U istu grupu spada kuća Špire Bocarića iz 1932. godine po nacrtu Josipa Soravije, kuća Hinke Kalea iz 1933. godine po projektu Marina Bezića i kuća porodice Radovanović - Bilbija. U duhu moderne građena je stambena zgrada porodice Bukinac iz 1934. godine, kao i zadužbina braće Pantić iz 1939. godine. Posebnost vile Emerika Paskola se sastoji u tome što je rađena pod uticajem moderne, ali i pod uticajem ideja karakterističnih za prethodne stvaralačke epohe.

Izgradnju objekata tokom perioda između dva svjetska rata u Banjaluci, pa tako i izgradnju vile Emerika Paskola, treba posmatrati u širem istorijskom kontekstu. Osnivanjem Vrbaske banovine 1929. godine, Banjaluka je za veoma kratko vrijeme promijenila svoju arhitektonsko-urbanističku fizionomiju i definitivno počela da poprima izgled dinamičnog savremenog centra. Za samo nekoliko godina podižu se najreprezentativniji objekti javnog karaktera (Banski dvor i Uprava, Saborna crkva Sv. Trojice, Hipotekarna banka, Sokolski dom, Narodno pozorište), ali se velika pažnja posvećuje i gradnji stambenih objekata različitih vrsta. Tokom perioda između dva svjetska rata, upravo najveći broj projekata pripada arhitekturi stambenih objekata, kada se javljaju prodori novih ideja u arhitekturi pogotovo u gradskim područjima. Osunčanost, široki vidici, kontakt sa zelenilom gradskih parkova i ulica, okupljanje prostorija stana u  funkcionalne cjeline, što kraće međusobne veze pojedinih prostorija u stanu, bili su polazni elementi koji su označavali znatan napredak u ovoj graditeljskoj oblasti.

Prvi dio razdoblja između dva svjetska rata u izgradnji stambenih objekata je predstavljalo nastavak austrougarskog razdoblja. U drugom dijelu razdoblja se osjećala promjena u poimanju stanovanja. Mlada generacija arhitekata školovanih na naprednim srednjeevropskim arhitektonskim školama insistirala je na idejama da je čovjek mjerilo svih odnosa bitnih za dobro organizovanje stanovanja, a životni prostor treba da služi radu, odmoru, rekreaciji, a ne samo reprezentaciji. Odbacivanje svih pseudostilova, oblikovanje zgrade kao odraz unutrašnje funkcije, projektovanje velikih prozorskih otvora i isticanje konstrukcije osnovna je karakteristika ovog perioda.   

U vili Emericha Pascola, nakon završetka Drugog svjetskog rata nastavljaju da žive njegovi nasljednici, iako su im ostali posjedi nacionalizovani. Rušenjem katoličkog groblja i kapele u istom periodu, na čijem je mjestu izgrađena OŠ „Braća Pavlić“, a pogotovo nakon rušenja vrijednih objekata poslije zemljotresa iz 1969.godine, Grčka ulica u velikoj mjeri gubi svoju ambijentalnu vrijednost.

Maja mjeseca 1992. godine izvršena je djelimična promjena namjene objekta, s obzirom da je na sjeverozapadnoj strani smješteno konzularno predstavništvo Velike Britanije. Tadašnjoj vlasnici objekta, nasljednici Petroneli Badić je odobrena promjena namjene dijela stambenog objekta u predstavništvo, tako da je tokom zadnjeg rata u BiH, u periodu 1992-95, objekat imao stambenu i konzularno – diplomatsku funkciju. U objektu je konzularno predstavništvo bilo smješteno sve do 1999. godine, kada je objekat devastiran. Nakon toga, nasljednici – članovi porodice Paskolo su prodali oštećeni objekat 26.12.2003. godine, a novi vlasnik redovno održava zelenu površinu nenaseljene građevine.

Preuzeto sa: www.kons.gov.ba

Efikasno uređen stan od svega 12,50 m2

Uređenje malog studio apartmana najčešće je izazov. Ovaj mali stančić od svega 12,50 m2 u Parizu, Francuska, sazdan je od pametnog dizajna i primjenjivog stila koji nastoji da život u malom prostoru stvori nevjerovatno učinkovitim.  

Pozicioniran unutar pariškog naselja Montparnas, ovaj mali studio je prvobitno bio samo spavaća soba većeg apartmana. Vlasnik je onda u cilju izdavanja odlučio da odvoji i uredi ovaj mali studio.

Arhitekti Marc Baillargeon i Julie Nabucet odlučili su podjeliti prostor na dva nivoa kako bi fizički odvojili cjeline, pa se kuhinja i kupatilo nalaze na većem nivou od ostatka stana. Svaki komadić prostora u stanu je u funkciji, što uključuje stepenište koje služi kao ormarić i po potrebi se može sakriti ispod platforme. Krevet na točkiće se vrlo lako izvlači I uvlači ispod platforme na kojoj je kuhinja, a tokom dana služi kao sofa.

Evropljani posjeduju dugogodišnje znanje kako da se u svojim malim prostorima osjećaju trijumfalno. Ali ovaj apartman u Montparnasu je najbolji i neuporedivi primjer hiper efikasnosti mikro urbanog življenja. Ono što je nekad bila soba u većem apartmanu postao je stan na dva nivoa. Novi prostor je inteligentno zamišljen kako bi omogućio primjenu u različite svrhe. Dva nivoa su eliminisala potrebu za pregradama između kuhinjskog i dnevno-spavaćeg dijela. Takođe stvoren je tako potreban prostor za krevet na točkićima koji uvučen do pola stvara iluziju dnevne sofe. A sve to u svega 12,50m2!

Jeste li već vidjeli vertikalni stan? Pogledajte ovaj od svega 39,50 m2!

Kako smo do sada uvijek pisali o velikim stanovima, vrijeme je da predstavimo i jedan sasvim mali. Druga neobična karakteristika je njegova vertikalna izgradnja, jer je stan uređen na četiri nivoa.

Zbilja je veliki izazov izgraditi stan na svega 39,50 m2 koji će izgledati funkcionalni i prostrano.Ipak to je pošlo za rukom arhitetktima iz biroa Spect Harpman koji su preuredili ovaj mali apartman na Menhetnu, u 73. Zapadnoj ulici.

Kako bi zadovoljili sve što je potrebno za nesmetan život u jednom stanu, kreirali su nekoliko zasebnih platformi, te tako razdvojili kuhinjski, dnevni i spavaći dio stana. Pored toga ostavili su prostor i za manje dvorište na vrhu zgrade koje čini četvrtu platformu.  Ovi multiplicirani nivoi čine dobijeni prostor veoma svijetlim i otvorenim.

Svi prostori ispod stepeništa pametno su iskorišteni kao ormari, dok se ispod trećeg, spavaćeg nivoa nalazi kupaonica.

Ovaj projekat jedan je od kandidata za dodjelu prestižne Architizer A+ nagrade.

Ovakav stan rijetko se viđa! Nekada hotel, pa kancelarijski prostor, a danas apartman iz snova.

St. Pancras Renaissance London Hotel je hotel u engleskom glavnom gradu Londonu, koji čini prednji dio St. Pancras željezničke stanice. Ponovo je otvoren 2011, ali mnogo veći nego što je to bio bivši Midland Grand Hotel koji je otvoren 1873, a zatvoren 1935 godine. Zgrada je međuvremenu od 1935. do 2011, služila kao kancelarijski prostor za željezničku upravu, a bila je poznata kao St.Pancras Chambers. Gornje spratove originalne zgrade kompanija Mahhattan Loft je preuredila u apartmane i oni su zadržali ime St.Pancras Chambers.

Midland Grand Hotel

1865 godine Željeznička kompanija Midland raspisala je konkurs za izgradnju hotela sa 150 soba, neposredno pored svoje željezničke stanice u St.Pancrasu koju je upravo gradila. Dostavljeno je ukupno 11 ponuda, a među njima i ponuda Georga Gilbert Scotta koja je predlagala izgradnju duplo većeg hotela sa oko 300 soba. Iako je njegova ponuda bila dosta skuplja od predviđenih specifikacija, upravi željezničke kompanije se ideja svidjela i izgradnja je započela.

Istočno krilo hotela otvoreno je 1873,  a preostali dio u proljeće 1876. Građenje hotela je bilo skupo, sa skupocjenim dodacima, kao što je grandiozno stepenište, sobe sa zlatnim ukrasima, te kamini u svakoj sobi. U njega su ugrađena mnoga inovativna rješenja za to doba, kao što je hidraulični lift, betosnki podovi, moderna vrata te protivpožarne nosive konstrukcije. Ipak, kao što je bio i običaj u to vrijeme, sobe nisu imale svoja kupatila. Hotel je 1922  preuzela London, Midland i Scottish željeznička kompanija, da bi ga 1935 godine zatvorili zbog nerentabilnosti i velikih troškova održavanja, kao što je bilo plaćanje armije zaposlenika koji su čistili i praznili noćne sudove po hotelskim sobama.

Kancelarije

Nakon što je hotel zatvoren, zgrada je promjenila ime u St. Pancras Chambers i služila kao kancelarijski prostor za željezničke kompanije, a kasnije i za British Rail. 1980 konačno je sasvim zatvorena zbog toga što nije uspjela zadovoljiti protivpožarne standarde, pa je proglašena kao nesigurna za boravak.

Vanjsko preuređenje zgrade kako bi zadovoljila strukturalne standarde izvršeno je devedesetih godina prošlog vijeka i koštalo je oko 10 miliona funti. 1996 ženski bend Spice Girls snimili su svoj muzićki video za pjesmu Wannabe na ulazu i na glavnom stepeništu ovog zdanja. 2003 godine televizijska serija Ukleti uživo se prikazivala iz zgrade, sa temom Opasnost u St.Pancrasu.

Ponovno preuređenje u hotel i apartmane

2004 godine izdata je nova dozvola za uređenje objekta kao hotela. Najvažnije javne prostorije starog Midland Grand hotela su restauirane, zajedno sa nekoliko spavaćih soba. Kako bi udovoljili zahtjevima modernih očekivanja svojih gostiju, izgrađeno je novo krilo sa sobama na zapadnoj strani Barlow pruge. Novouređeni hotel ima 224 spavaće sobe, 2 restorana, 2 bara, zdravstveni i rekreativni centar, salu za sportske aktivnosti, te 20 sala za sastanke i druge aktivnosti.

Istovremeno, gornje spratove je Manhattan Loft korporacija preuredila kao 68 apartmana.

St. Pancras Renaissance Hotel je za goste otvoren 14.marta 2011, dok je veliko otvorenje održano 5.maja, tačno na 138 godišnjicu otvorenja iz 1873 godine.

Preuređeni apartman 

Jedan od apartmana predstavljamo i u ovom tekstu, a preuredio ga je poznati londonski studio za arhitekturu TG Studio, po nalogu klijenta Arran Patela. Apartman je iz standardnog prostora preuređen u personalizovani i luksuzni dom.

Kao nekretnina od najvišeg javnog interesa sa interijerima koji su uvršteni u Englesko kulturno nasleđe kao jedni od najvažnijih, apartman je morao zadržati što je moguće više od originalnog nacrta, ali su sva stepeništa, hodnici, unutrašnje pregrade, gdje god je bilo moguće zamjenjeni drugima. Studio i investitor vrlo blisko su sarađivali pri uklanjanju svih kupaonica, ograda, podova, ugrađenih garderobera i kuhinje.

Glavna spavaonica koja je smještena na najvišem spratu je sada dobila prilaz putem novog stepeništa koje se savija oko spremišta od hrastovine u koje se pristupa sa glavnog ulaza. TG Studio povećao je područje podova na ovom nivou, te odvojio prostor sa ulaznim garderoberom, ukrašenim hrastovinom i janjećom kožom, te prilagođenim Arranovim potrebama. Prostor glavne spavaonice je otvoren prema ostatku apartmana, ali se može lako zatvoriti sa zavjesama na električni pogon, te tako odvojiti od dnevne sobe koja ima trostruku visinu stropa u odnosu na ostatak prostora.

Arran je dozvolio studiju da odabere i opremi namještajem cijeli prostor. Vrhunski plavi somot izabran je za glavni krevet okružen živo obojanim i lakiran noćnim ormarićima iz Leme. Centralni prostor je takođe povećan i sada sadrži portugalski kamen koji je najfinije čvrstoće i kvaliteta. Kupatilo ima ekstra veliki prohodni tuš sa TV-om te posebno poručeni dupli lavabo koji kao da završava u stijeni,  kao i ogledala te teksturu hrasta koji se protežu cijelim penthausom.

Srednji i najniži (4. I 5.) sprat predviđeni su za dvije vrste zabave i opuštanja. Dizajnirane su nove stepenice koje spajaju oba nivoa, a sadrže hrastov furnir, ravno staklo i drvene stubove obojene u prljavo bijelu. Stepenište ima most koji ga povezuje sa bibliotekom koja je glavni podupirač ostatka stepeništa. Ova biblioteka je sastavni dio stepeništa, te ujedno jednim djelom predstavlja i njegovu ogradu. Na tom mjestu nalaze se knjige, statute te druge vrijednosti koje je vlasnik prikupio.

Gornji sprat čini površina od oko 75 m2 koja je predviđena kao veoma komforan dio za sjedenje te zonu za kolekcioanrski sto za bilijar koji vlasnik posjeduje. Donji otvoreni dio je opuštajuća kuhinjska zona, područje za objedovanje te gledanje TV-a. Područje za TV je tačno nasuprot kuhinjskog dijela i balansira otvorenost kuhinje.

Odatle, osiguran je pristup za dvije spavaće sobe sa garderoberima i apartmanskim prostorom, te izlazima u gostinjski toalet i ostave. Dva kupatila su locirana u dva gotička tornja zgrade što im pruža divan pogled na okolno područje. Podovi u cijelom apartmanu su Schotten and Hansen, a kuhinja Gemini dizajn.

Tomas i Aran su toliko uživali u stvaranju ovog zajedničkog projekta da su trenutno u potrazi za novim prostorom od koga bi stvorili još jedan luksuzni dom.