Predstavljamo nekretnine: Gradska vijećnica u Brčkom

Gradska vijećnica u Brčkom nalazi se u arhitektonskoj cjelini Gradske vijećnice sa parkom. Izgradnja zgrade Vijećnice u Brčkom započela je 1890. godine i svi radovi na objektu završeni su 1892. godine. Njena izgradnja trajala je ukupno 14 mjeseci i osamnaest dana. Projektant Vijećnice je Ćiril Metod Iveković, koji je od 1890. godine radio kao arhitekt u Zemaljskoj vladi u Sarajevu.  Povjeravanje posla službenom arhitekti Zemaljske vlade, koji će kasnije projektirati i Vijećnicu u Sarajevu, dovoljno govori o značenju razvoja Brčkog u politici tadašnjih vlasti.  Činjenica da se u Brčkom 1892. godine završava tako reprezentativan objekt gradske kuće, prije nego što je u Sarajevu i počela njegova izgradnja, i uz to ga projektira renomirani arhitekt, govori u prilog strategijskom, političkom i trgovačkom značaju Brčkog u novoj pokrajini Austro-Ugarske monarhije. Arhitektonske vrijednosti objekta, njegov značaj u urbanom miljeu Brčkog, i u miljeu bosanskohercegovačke graditeljske baštine, stilske osobenosti, predodređuju odnos prema tom objektu kao prema spomeniku arhitekture.

Objekt Vijećnice u Brčkom spada u jedno od najvrijednijih ostvarenja izgrađenih u pseudomaurskom maniru u Bosni i Hercegovini. Cijela kompozicija objekta komponirana je po principu stroge simetrije sa središnjim, jače izbačenim rizalitom i dva manja kutna rizalita. Na ovaj način, osim horizontalne, prisutna je i podjela površina fasade po vertikalnoj osi. Projektant Vijećnice Ćiril Iveković ovim principom, osim simetrije kao jedne od odlika klasičnog graditeljstva ili kasnije neorenesanse, sugerira uobičajenu raščlanjenost gabarita osmansko-turske arhitekture složenijeg programa, koju još više razvija na objektu travničke medrese.

            Osnovu objekta predstavlja pravilan pravokutnik dimenzija 37,50 x 14,45 m. Dimenzije bočnih rizalita iznose 5,00 x 5,00 m, dok širina srednjeg rizalita iznosi 11,20 m. Srednji rizalit je izbačen 1,20 m iz ravni zida, dok su bočni izbačeni po 45 cm. Srednji rizalit je po vertikali podijeljen na tri jednaka pojasa u čijim se osovinama nalaze prozorski otvori, istovjetni prozorskim otvorima koji se nalaze na bočnim rizalitima. Bočni rizaliti su završeni krovom u vidu potkovičaste kupole.

            Objekt Vijećnice ima suterenske prostore, prizemlje i sprat.

            U suterenu su izvorno bile smještene sporedne prostorije – ostave za ogrijev, ostave za domara, kao i magacini za lampe i petrolej. Vanjski ulazi u suterenske prostorije objekta su smješteni sa sjeverne strane - iz prostora ekonomskog dvorišta, dok je unutrašnja – topla veza ostvarena preko centralnog stubišta. U sredini etaže nalazi se hodnik, koji se proteže u smjeru istok – zapad. Njegova širina iznosi 1,65 m. Prostorije suterena su zasvedene poluobličastim svodovima od opeke. Debljina konstruktivnih zidova u suterenu je različita i kreće se od 0,90 m u centralnom dijelu, do 0,70 m u ostalim dijelovima objekta. Vanjsko osvjetljenje i provjetravanje prostorija suterena omogućeno je velikim brojem prozorskih otvora, od kojih je većina (10) orijentirana na sjevernu, dok je jedan manji broj (8) orijentiran na južnu stranu. Po jedan suterenski prozor se nalazi sa istočne i zapadne strane objekta. Zbog nagiba terena, razina suterena se sa sjeverne strane nalazi u razini okolnog terena.

            Prizemlje objekta se nalazi se na visini od približno 2,50 m od razine terena, mjereno sa njegove južne strane. Savlađivanje ove visine na vrlo kratkom prostoru omogućeno je pomoću dva stubišta od kojih se prvo nalazi izvan objekta, dok je drugo smješteno odmah iza ulaznih vrata u objekt.

            Glavno dvokrako stubište sa podestom se nalazi u centralnom dijelu objekta, i orijentirano je prema dvorištu (sjevernoj strani). Ukupna širina stubišnih krakova iznosi 4,00 m. Stubište je osvijetljeno vanjskom svjetlošću koja ulazi kroz prozorski otvor u vidu trifore, smještene u visini prvog sprata. Stubišni elementi su urađeni od kamena, dok je ograda od kovanog željeza sa drvenim rukohvatima.

Pristup bočnim krilima zgrade i ostalim prostorijama omogućen je centralnim koridorom, koji se, poput koridora u suterenu, proteže smjerom istok – zapad. Centralni koridor je u ovom slučaju širine 1,90 m, zbog nešto manjih debljina nosivih zidova. Iz centralnog koridora se ulazi u svaku od prostorija Vijećnice. Pojedine prostorije su i međusobno povezane. Glavne prostorije objekta su orijentirane prema jugu, dok sporedne, uključujući kuhinju, stubište, sanitarne čvorove i arhivske prostorije imaju sjevernu orijentaciju.

            Sprat objekta Vijećnice ima sličnu organizaciju kao i prizemlje.  Centralnu prostoriju objekta predstavlja sala za sjednice. Dimenzije sale iznose 9,70 x 6,80 m. Zidovi i stropna konstrukcija su ukrašeni bogatom cvjetnom dekoracijom, s tim što je strop oslikan, dok su po zidovima polijepljene tapete. Ravan zida je podijeljena sa po četiri vertikalna polustupa. Pilastri su postavljeni na visoku bazu i završeni su jednostavnim kapitelom koji pridržava profilirani horizontalni vijenac prostorije. Sala je popođena drvenim parketom.

            Kompletan objekt Vijećnice je ozidan opekom austrijskog formata i kasnije ožbukan produžnim cementnom žbukom. Donje zone prizemlja, koje su u neposrednoj vezi sa terenom, urađene su kamenom (do visine od 45 cm), dok je ostali dio ožbukan. Debljine pojedinih zidova su različite: debljina vanjskih zidova centralnog rizalita iznosi 0,75 m, dok je debljina zidova sporednih rizalita 0,60 m. Pregradni zidovi su debljina najčešće 0,30 i 0,45 m. Sve profilacije su izvedene u finoj cementnoj žbuci koja je kasnije dotjerana uz pomoć profiliranih limenih šablona i drvenih vođica.

            Posebnu vrijednost objekta predstavlja njegova južna fasada na snažno naglašenim horizontalnim iskazom, potcrtanim ravnomjernim nizom prozora, jako naglašenim katnim vijencima i oponašanje alterniranih slojeva kamena i opeke u njegovoj obradi. U središnjoj osovini prizemlja objekta nalazi se glavni portal sa lučnim završetkom, omeđen parom stupova i dva para polustupova postavljenih na visokom postamentu koji se stubasto uvlače u zidnu masu objekta i to predstavlja glavni akcent južne fasade. Stupovi i polustupovi su kružnog presjeka i završeni su bogato dekoriranim kapitelima na koje su oslonjene dvije konzole koje dodatno naglašavaju glavni ulaz u objekt. Ova kompozicija je završena u visini katnog vijenca sa dva fragmenta u vidu kamenih lopti postavljenih na postamente. Širina ulaznog portala iznosi 2,70 m. Sa južne strane objekta se nalaze još dva portala sa završetkom u vidu potkovičastog luka. Ovi portali nisu naglašeni niti dekorirani poput glavnog portala. Njihova širina iznosi 1,60 m.

            Prozorski otvori prizemlja Vijećnice završeni su potkovičastim lukom sa naizmjenično bojenim segmentima. Donje - parapetne zone su dekorirane geometrijskim motivima sa kružnim medaljonom u sredini kompozicije.

            Objekt je po visini raščlanjen horizontalnim vijencem, koji fasadu dijeli na gornji i donji pojas. Ovaj vijenac je dekoriran samo na dijelu koji se nalazi iznad glavnog portala. Istovjetna dekoracija je primijenjena na završnom - krovnom vijencu objekta.

Gornji pojas - kat objekta, djeluje mnogo lakše od prizemlja. Na fasadnom platnu pojavljuje se niz otvora u formi bifora sa rozetama. To je naročito izraženo na centralnom rizalitu, odnosno na mjestu na kome se nalazi glavna sala Vijećnice. Geometrijski ornament u rozetama često se susreće u islamskoj arhitekturi na sjeveru Afrike i na jugu Španije . Na bočnim rizalitima rozete su zatvorene – slijepe, a na centralnom rizalitu su otvorene i zastakljene raznobojnim staklom.

            Dok su na južnoj fasadi donji i gornji prozori različiti, na ostalim fasadama je ta razlika izgubljena, tako da se i na spratu, kao i u prizemlju objekta, javljaju prozori sa završetkom u vidu prelomljenog luka. Na parapetnim dijelovima fasade prizemlja pojavljuje se dekoracija sa kružnim medaljonima, dok su na spratu dekoracije izvedene u vidu rombova. Na centralnom rizalitu, sa sjeverne strane, se uz već spomenutu triforu, kroz koju je ostvareno osvjetljenje stubišta, javljaju i tri pravokutna prozorska otvora kojima je osvijetljen prostor tavana.

            Objekt Vijećnice je završen vrlo širokim vijencem iznad koga se nalazi jače izbačen krov i lukovičaste kupole na kutovima. Ranije su na  kutnim rizalitima, u zoni širokog vijenca, bili postavljeni gradski satovi. Vijenci rizalita se razlikuju od vijenca ostalog dijela objekta. Po horizontali su podijeljeni u dva pojasa, donji čini beskonačni niz biljnih ornamenata (u ovom slučaju stiliziranih ljiljana) dok je gornji pojas sastavljen od niza konzola koje ”pridržavaju” jako naglašenu strehu objekta. Svi ovi dekorativni elementi - lukovičaste kupole iznad bočnih rizalita, potkovičasti lukovi iznad prozora, beskonačni reljefni ornament ispod krovnog vijenca - predstavljaju prepoznatljive elemente ukupnosti izraza građevina rađenih u pseudomaurskom maniru u razdoblju historicizma u BiH. Preuzimani su najčešće prema afinitetu arhitekte i to iz različitih faza razvoja islamske umjetnosti i njenih regionalnih centara. Kako je europski školovanim arhitektima bila najbolje poznata sjevernoafrička i španska maurska arhitektura, to su njeni elementi i bili najviše zastupljeni.

            Objekt Vijećnice je pokriven pocinčanim limom. Na krovu su uočljivi dimnjački završeci sa velikim i posebno dekoriranim dimnjačkim kapama.

            U toku vođenja istražnog postupka za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, na temelju sonde urađene na južnoj i istočnoj fasadi, ustanovljeno je da su pojedini dijelovi fasade bili boje ”terracote”.

            Vijećnica u Brčkom predstavlja izuzetno uspio primjer interpoliranja jedne monumentalne građevine austrougarske arhitekture, a rezultat takvog jednog poteza ne ”odiše” neskladom, disproporcijom i nepristajanjem na zakonitosti postojećeg tkiva. Slobodni prostor-park ispred Vijećnice i hotela je postao neodvojivi dio ambijenta.

Povijesna građevina – Vijećnica u Brčkom proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine u julu 2004.godine.

 U ovom tekstu prenosimo opis Gradske vijećnice u Brčkom u kojoj je danas sjedište Gradonačelnika Brčko distrikta. Tekst je većinom preuzet iz Odluke o proglašenj Gradske vijećnice u Brčkom nacionalnim spomenikom. Cijeli tekst može se naći na ovdje.